Razgovor s Leom Magdalenom Vorih (24), osobom s invaliditetom i sudionicom projekta Digitalni marketing za osobe s invaliditetom u turizmu. Projekt provodi Udruga Razvojni projekti – Acta non verba . Intervju je zamišljen i proveden u smislu većeg osvještavanja opće populacije o problemima i izazovima s kojima se susreću osobe s invaliditetom danas. Cilj razgovora bio je čuti razmišljanje i sugestije osoba pogođenih takvom životnom situacijom. Kako država, društvo i nadležne institucije mogu više pomoći ovoj posebno ranjivoj skupini kada su u pitanju lakše pronalaženje posla, dostojanstven život i nadilaženje životnih poteškoća.
Lea Magdalena Vorih dobro nam došla, hvala Vam na pristanku i odazivu na naš razgovor.
Lea možete li nam se ukratko za početak predstaviti?
Zovem se Lea Magdalena Vorih, imam 24 godine iz Zagreba.
Završila sam za upravnog referenta u Centru za Odgoj i obrazovanje Dubrava prije 5 godina i od tada tražim posao. Od tada sam na burzi, šaljem e-mailove, javljam se na oglase za posao.
Od kad traje vaša životna borba s vašom bolešću?
Od početka, od rođenja.
Kako se vi s time nosite?
Dobro, ja sam prihvatila taj moj put kakav je. Znam da ima i gorih slučajeva i gorih situacija. Ja kad to vidim oko sebe, meni je moje stanje dobro.
Lea što biste voljeli raditi u životu da možete birati ? Što vas najviše zanima, privlači?
Da mogu birati, da mi netko ponudi, to bi bio dizajn interijera.
Lea baš ste me iznenadila, dizajn interijera, odakle takva ideja, interes za tako nešto?
To je nekako u posljednje vrijeme moja želja. Gledala sam po knjigama, vidjela neke ideje na videima preko interneta.
I to vam se baš svidjelo?
Sviđa se meni i ovaj vaš projekt na koji idem - Digitalni marketing za osobe s invaliditetom u turizmu, a zanima me i moje zanimanje upravnog referenta pa se moram odlučiti oko svega toga.
Baš ste me zainteresirali s vašom idejom oko dizajna interijera, da li vas zanima dizajn jedne prostorije ili cijelog stana, kuće?
Pa mene najviše oko toga zanima da ja odselim, da sama živim onda bi si uredila po svojem. Sada živim s mamom, a željela bi živjeti sama. Probati. Pa da imam svoj stančić.
Kako ste rekli prijavljeni ste na Hrvatskog zavodu za zapošljavanje, od koje godine ako se sjećate?
Od 2018. godine.
I od tada šaljete molba poslodavcima kako ste rekli, da li su vam odgovorili na molbe ili pozvali na razgovor do sada?
Neki su odgovorili neki nisu. I jedno i drugo.
Bili ste i na razgovoru za posao?
Jesam, bila sam.
Jeste li na razgovoru s poslodavcem osjetili nekakvu predrasudu, jeste li vidjeli da se prema vama drugačije odnose zbog invaliditeta?
Nisam vidjela. Meni je to izgledalo kao normalan razgovor, nisam osjetila nikakvo osuđivanje ili slično.
A na razgovoru za posao ste bili za svoje zanimanje upravnog referenta ili?
Ne, bila sam na razgovoru za posao za pomoćnog radnika.
Je li taj posao pomoćnog radnika zahtjevao veći fizički angažman?
To je bio razgovor za posao u Udruzi, u Urihu.
Vezano za edukacije jeste li do sada sudjelovali u kakvoj sličnoj edukaciji nakon završene srednje škole?
Da bila sam na edukaciji u Centru za profesionalnu rehabilitaciju Labtex, za usavršavanje za zapošljavanje na konkretnom radnom mjestu . To sam išla od rujna 2020. do lipnja 2021.
Kako vam se to sviđalo ?
Odlično, bilo je sve super. To je bila firma, ja sam bila na vježbi sama, a ostali su bili zaposleni.
Trajalo je 9 mjeseci.
Kako vam se čini ova naša edukacija Digitalni marketing u turizmu? Imate kakav prijedlog za poboljšanje edukacije?
Vrlo zanimljivo, vrlo zanimljivo za sada. Nemam prijedlog za poboljšanje, sviđa mi se.
Lea imate li vi kakvih prijatelja između osoba s invaliditetom i kakva su njihova pozitiva ili negativna iskustva kod zapošljavanja?
Imam dvije prijateljice s invaliditetom. Anju koja ide na faks i Anamariju koja se uspjela čudom zaposliti na Svetom Duhu u administraciji i jako je zadovoljna.
Jeste se vi Lea probali tamo prijaviti za posao?
To mi je malo daleko, ja sam u Dubravi.
Imate li vi Lea kakvih prijedloga prema državi, kako vam olakšati, prilagoditi neke situacije s kojima se suočavate?
Pa imam, povećanje novčanih pomoći jer su jako mala.
Lea koristite li vi kakve lijekove ili kakva druga pomagala, ako da, mislite li da su lijekovi skupi ?
Ne koristim nikakve lijekove, pa ne znam. Dobro je da ih još ne trebam.
Za kraj ako može osobno pitanje kako se vi nosite za životnim poteškoćama, vašom svakodnevicom, kako provodite dane?
Za sada se dobro nosim. Ništa mi ne fali. Imam veliku obitelj i jako se rado družimo. Jako su me dobro prihvatili. Imam njihovu podršku, svi me vole.
Lea vidim da ste vi jako vesela i radosna osoba, molim vas za kraj neku poticajnu rečenicu za sve nas, kako izdržati u životnoj bitki?
Ne odustati i ako nešto loše se i dogodi, to će proći. U jednom trenu i loše će proći i ne treba se oko toga previše nervirati jer na kraju će sve biti kako treba.
I moram na kraju reći da sam primijetila da sva moja obitelj nekako u zadnje vrijeme želi da nađem posao, da se zaposlim. Baš mi svi to žele i da se svi trude i da im je stalo do mene.
Lea hvala vam najljepša i ja vam od srca želim da uskoro pronađete posao i da će i ova naša edukacija tome pridonijeti.